Dva su najposebnija i sudbonosna „da” koja izgovorimo u svome životu. Oba se obilježavaju i posebnim simbolima koji označavaju obećanje, vjernost, predanost. Pogađate, mislimo na trenutak zaruka i trenutak sklapanja braka, a simbol i jednoga i drugoga jest prsten. Za razliku od vjenčanoga prstenja koje najčešće zaručnici biraju zajedno i koje dolazi u upotrebu na potpuno očekivani dan – dan vjenčanja – zaručnički prsten popraćen je dodatnim emocijama.
Prva je, najčešće, iznenađenje zbog neočekivanosti trenutka, ali ima još jedna osobito značajna za žene, a to je oduševljenje izgledom prstena u čijem odabiru nismo sudjelovale. Žene su dakle počašćene time da nose dva prstena, i zaručnički i vjenčani, dok muškarci, osim u nekim izdvojenim tradicijama, nose samo potonji. S obzirom na tu činjenicu možda će nam sinuti i pitanje o tome gdje se zapravo nosi zaručnički prsten, odnosno postoji li neko nepisano pravilo.
Odgovore na to, kao i razloge temeljene na različitim vjerovanjima i tradicijama, donosimo u ovome članku!
Za razliku od vjenčanoga prstena, čiju povijest možemo pratiti daleko do drevnih civilizacija, sa zaručničkim prstenom nije baš tako. Pretpostavlja da su stari Egipćani, a kasnije i Grci, u nekom smislu razmjenjivali simbol dogovora o budućem braku. Međutim, dokaz o zaručničkom prstenu imamo tek iz vremena Rimskog Carstva, dakle prije više od 2000 godina. Rimljanke nižih staleža imale su čak dva zaručnička prstena – jedan zlatni za izlazak u javnost te jedan izrađen od željeza koji su nosile pri obavljanju kućanskih poslova. One pak iz viših staleža nosile su u javnosti zlatni prsten značajno veće vrijednosti. Nošenje, značaj i simbolika zaručničkog prstena zadržali su se od starih Rimljana pa sve do modernih dana.
A kada se govori o povijesti zaručničkog prstena, zanimljivo je to kako se dijamant počeo rabiti za njegovu izradu te ostao svojevrsnim statusnim simbolom sve do danas. Prvi je svoju izabranicu dijamantnim prstenom zaručio u 15. stoljeću nadvojvoda Maksimilijan I. Habsburški. Nakon toga su njegov primjer počeli slijediti pripadnici tadašnje europske aristokracije i plemstva, no zbog rijetkosti toga dragog kamenja, samo su si oni najimućniji mogli priuštiti nabavku dijamantnoga prstena.
Nakon nekoliko stoljeća gubitka na popularnosti, dijamanti se na zaručničkom prstenju vraćaju u punoj snazi sredinom 20. stoljeća. Tada je korporacija De Beers, koja se bavi eksploatacijom, proizvodnjom i trgovinom dijamanata, osmislila reklamnu kampanju za zaručnički prsten pod sloganom „dijamanti su zauvijek”. Takav simboličan opis dijamanata, u potpunosti prikladan za kontekst zaruka, polučio je velik uspjeh i trajno se upisao u svijest zapadnoga svijeta. U posljednje vrijeme popularnost dijamanata uvelike se natječe s ostalim vrstama dragoga kamenja – posebno sa smaragdima i safirima. No dijamantni zaručnički prsten uvjerljivo zadržava posebno mjesto i društveni status.
Pronađite zaručničko prstenje
Pretražite ponudu zlatnih zaručničkih prstena s dijamanom
Pogledajte kolekciju zaručničkog prstenja
Odmah ćemo odgovoriti na ono glavno pitanje. U većini tradicija svijeta, pa tako i u hrvatskoj, zaručnički prsten nosi se na prstenjaku, odnosno četvrtom prstu lijeve ruke. što se tiče razloga zašto je to tako, korijeni običaja nošenja zaručničkog prstena najčešće se isprepliću s onima vezanima uz vjenčano prstenje. Naime, budući da su oba prstena simboli vječne ljubavi i vjernosti, objašnjenja se obično temelje na vjerovanju da smo taj običaj preuzeli od Egipćana odnosno Rimljana, koji su vjerovali da kroz četvrti prst lijeve ruke prolazi vena koja vodi izravno do srca. Srce se tada smatralo središtem emocija, stoga bi nošenje prstena na veni koja vodi do središta bilo svojevrsni pečat ljubavi dvoje zaljubljenih. Rimljani su, pretpostavlja se, to vjerovanje preuzeli od Egipćana i venu nazvali vena amoris, odnosno vena ljubavi.
Zaručnički se prsten, dakle, na temelju vjerovanja u „ljubavnu venu” nosi na lijevom prstenjaku već – barem – 2000 godina. Tijekom 15. stoljeća bilo je uobičajeno i za muškarce i za žene nositi zaručnički prsten kao simbol međusobne ljubavi i predanosti, no s vremenom je taj običaj počeo vrijediti samo za žene.
A iako navedeno vjerovanje vrijedi i za zaručnički i vjenčani prsten, u pojedinim se europskim zemljama (Rusija, Njemačka, Poljska…) vjenčani prsten ipak nosi na desnoj ruci. Naime, s obzirom na to da se desnom rukom rukuje, ali i potpisuju važni dokumenti, nošenje prstena na desnoj ruci prvi je pokazatelj bračnoga statusa te označava ozbiljnu vrstu obveze.
Neovisno o tome na kojoj se ruci nosio prije vjenčanja, neke mladenke prije svadbene ceremonije skidaju zaručnički prsten ili ga premještaju na prstenjak desne ruke. Razlozi tomu najčešće su praktične prirode ili osobne preferencije da se na obredu vjenčani prsten stavlja na slobodni prst, a poslije zaručnički stavi iznad ili ispod vjenčanoga. Jedna od opcija jest i da se zaručnički ostavi na desnoj ruci te nosi odvojeno od vjenčanog.
S obzirom da zapravo ne postoji pravilo o nošenju zaručničkoga prstena, postoji nekoliko načina na koje se on može nakon sklapanja braka nositi u odnosu na vjenčani.
Prvi je mogući način da zaručnički prsten nosite iznad ili ispod vjenčanoga prstena na prstenjaku lijeve ruke (ispod znači da se stavi prvi). To je ujedno i tradicionalni i najuobičajeniji način u Hrvatskoj, ali i u svijetu. Odluka o tome hoćete li ga staviti ispod ili iznad vjenčanoga prstena posve ovisi o osobnoj preferenciji. Tu se zapravo radi o detalju koji nije previše uočljiv, te neće privući veliku pažnju. Možete stoga jednostavno slijediti vremenski tijek stvari: zaručnički je stavljen prije vjenčanoga, stoga bi to bio logičan poredak na prstu. S druge strane, i što se poretka prstena tiče postoje različita vjerovanja. Primjerice, u Velikoj Britaniji zaručnički se prsten stavlja na vjenčani zbog vjerovanja da se vjenčani nikada ne skida. Drugi pak razlog nošenja vjenčanoga prstena ispod zaručničkoga neki pronalaze u tumačenju da se vjenčani nosi bliže srcu, stoga se treba staviti prvi.
Drugi je način da nakon vjenčanja zaručnički prsten nosite samostalno, a vi birate hoće li to biti prstenjak lijeve ili desne ruke. Lijevi prstenjak bit će ponekad izbor žena u zemljama u kojima je običaj da oba spola vjenčani prsten nose na desnom umjesto na lijevom prstenjaku. Kod nas se vjenčani ipak najčešće nosi na lijevom prstenjaku, a rjeđe na desnom. Stoga ako zaručnički želite nositi odvojeno od vjenčanoga, za vas će najbolji izbor biti prstenjak desne ruke.
Pronađite zaručničko prstenje
Pretražite ponudu zlatnog zaručničkog prstenja
Pogledajte kolekciju zaručničkog prstenja
Neki se ljudi pri odluci hoće li nositi vjenčani prsten na lijevoj ili desnoj ruci vode time jesu li dešnjaci ili ljevaci. Naime, mnogi ljevaci vjenčani prsten nose na desnoj ruci uzimajući u obzir da im je lijeva ruka dominantnija i da njome obavljaju mnoge poslove. Na taj način smanjuju rizik od oštećenja i osjećaju da im prsten manje smeta. Isto se može primijeniti i na zaručnički prsten, stoga ako ste ljevakinja, zaručnički prsten, zajedno s vjenčanim, možete nositi na prstenjaku desne ruke.
Na kraju, neke žene, ako posjeduju zaručnički prsten velike vrijednosti, poput onih s dragim kamenjem, odlučuju se za njegovo nošenje samo u posebnim prigodama. Razlozi su tome uglavnom praktične i sigurnosne prirode, kako bi se spriječio gubitak ili oštećenje prstena u svakodnevnim aktivnostima i poslovima. Naravno, žene koje općenito baš i nisu ljubiteljice nakita, jednostavno će preferirati nositi samo vjenčani prsten.
Pri odluci o nošenju zaručničkoga i vjenčanoga prstena zajedno može se pojaviti i briga o tome kako će ta dva prstena pristajati jedan uz drugi. Ako pazite na estetiku i detalje, onda preporučamo da pri odabiru vjenčanoga prstenja obratite pažnju i na to. Primjerice, možete uskladiti jedan s drugim s obzirom na boju zlata. Nadalje, ako vam zaručnički prsten ima velik cirkon ili dragulj, odaberite tanji vjenčani prsten kako ne bi zajedno na prstu izgledali „prenatrpano”. Osim toga, pozornost možete obratiti i na detalje na vjenčanom prstenu, za koji bi bilo bolje da bude jednostavniji ako ga planirate nositi uz zaručnički.
Uzevši u obzir različita vjerovanja i običaje vezane uz nošenje zaručničkoga prstena, mogli smo primijetiti da pravilo ne postoji, pa čak ni ono nepisano. Nošenje na prstenjaku lijeve ruke većini djevojaka dođe spontano jer su tako vidjeli na primjeru svojih prijateljica i ostalih bliskih žena u svome životu. Naravno, kao što je slučaj sa svim običajima, uvijek je zanimljivo znati njihovo porijeklo i razlog zbog kojeg opstaju stoljećima. Razlog pak nošenja zaručničkog, a i vjenčanog prstena, temeljio se na medicinski neosnovanoj teoriji, jer nije dokazano da zaista postoji vena na lijevom prstenjaku koja izravno vodi do srca. Dobra je vijest da vama koji ste možda bili u nedoumici gdje bi se trebao nositi zaručnički prsten preostaje mnogo opcija. Pri izboru vama najdraže možete se voditi običajem, ali i ne morate. Najvažnije je da svoj prsten nosite kako se najbolje osjećate.
Za sva moguća pitanja u vezi sa zaručničkim ili pak odabirom idealnoga vjenčanog prstena slobodno se obratite našemu ljubaznom i stručnom osoblju u nekoj od poslovnica Zlatarne Dodić.
